Allegorie der Gesetzgebung, Österreichisches Parlament, Foto: Anna Konrath

PRAVNA DRŽAVA

Austrija je demokratska pravna država. U pravnoj državi, država i zaposlenici države (u upravi, u sudovima, politici itd.) mogu samo na osnovi zakonskih propisa da rade. Pravna država ograničava moć države i predviđa stroge procese za sve državne postupke.

Historija pravne države

Pravna država ima dugu historiju: u 16. stoljeću kraljevi i kneževi su imali sve veću moć. Njihov cilj je bio, neograničena ili “apsolutna” moć, zbog čega se priča o “Apsolutizmu”.

Posebno u Engleskoj, ljudi su pokušavali te tendencije spriječiti. Za njih su posebno dva pitanja bila bitna:

  • Može li jedna osoba, na primjer kralj, ili jedna mala grupa osoba, imati pregled preko velikog broja ljudi?
  • Može li jedna osoba donijeti sama ispravne odluke?

Na oba pitanja odgovor glasi “ne”.

I ako je kralj mudar i pametan  i ako se trudi da bude pravedan, neće nikad moći imati pregled preko svih događaja u jednoj državi. Takođe ne može niko garantovati, da će kralj ili njegovi zaposlenici uvijek biti pravedni i pametni. Ljudi su skloni emotivnim odlukama. Znaju postpati samovoljno i podstaviti svoje interese iznad tuđih.

Moć zakona

Pravna država je odgovor na oba pitanja. Kada ljudi imaju vlast nad drugim ljudima, onda ta vlast mora biti regulisana i ograničena kroz zakone. Niko se ne mora oslonjati na to, da će osobe na utjecajnim pozicijama postupati pravedno. Ali moramo i biti sigurni, da su mogućnosti osoba, koje izvršavaju takve pozicije, zakonski precizno regulisane i ograničene.

A zato što su tako tačno regulisane, postoji mogućnost kontrole. Zato što su ograničene, nikad neće jedna osoba ili grupa imati svu vlast.

Šta je pravo?

Pravo (vidi tekst Ravnopravnost) reguliše zajednički život i odnose ljudi. Za razliku od drugih pravila, npr. Vjerska pravila ili običaji, svi ljudi koji žive u jedoj državi moraju se pridržavati prava te države. Kaže se, da je pravo obavezno. Da bi pravo bilo djelotvorno, mora se provesti.

Državni monopol nasilja

U pravnoj državi postoji pravni poredak svih zakona koji važe u jednoj državi i kojih se svi moraju pridržavati.

Zakone smiju donijeti samo oni, koji su kroz ustav ovlašteni, a to su parlamenti (vidi tekst Demokratija).

Provedba prava smije slijediti samo kroz državu i one, koje je država ovlastila. Kaže se, da država ima monopol nasilja. Samo državni sudovi smiju odlučivati o tome šta je pravo. Niko nesmije “svoje pravo” sam provesti. Državni monopol nasilja je razlog što živimo zajedno u miru. Svako se mora osloniti na to, da su zakoni za zajednički život za sve isti. Niko se ne treba bojati osoba ili grupa, koje pokušaju provesti svoje pravo sa silom.

Demoratska pravna država

U demokratskoj pravnoj državi, svako se mora pridržavati zakona. Mogućnosti zakonodavca, a to je u Austriji nacionalno vijeće (vidi tekst Uređenje države) i čak mogućnosti naroda, to jest svih građana zajedno (vidi tekst Demokratija) su ograničene.

Kada se trebaju zakoni izmjeniti, moraju se pravila ustava i ljudskih prava poštovati. Ne može se donijeti svaki zakon. U političkim diskusijama se često priča o “volji naroda” ili da je narod suveren. Biti suveren znači imati neograničenu moć. Ali baš to je u demokratskim pravnim državama nemoguće. Ovdje je svaka moć ograničena i regulisana.

Načelo zakonitosti

Jada he Republika Austrija 1918.godne osnovljena, administracija je bila jako utjecajna. Nekoliko desetljeća su već postojali sudovi, koji su se i u konfliktima dokazali. Sada je samo trebalo spojiti administraciju i sudove sa demokratijom. Jako bitno je bilo odstraniti svaku vrstu samovolje u administraciji. Zato austrijski savezni ustav sadrži mnogo pravila, koja se odnose na uređenje i osiguravanje demokratske pravne države.

Centralna odredba je princip zakonitosti. Princip određuje, da svi postupci države i njegovih dužnosnika, kao i odluke sudova moraju biti izvršene ili donošene na osnovi zakona. Ako ne postoji takva osnova, postupak se ne smije poduzeti, ako se to ipak desi, sud može donijeti odluku, da taj postupak nije bio dozvoljen. Da bi se spriječila samovolja, ustavni sud je donio odluku, da zakoni moraju sadržati detaljna pravila.

Vanredna situacija

Pravila pravne države mogu postaviti visoke uvjete za dužnosnike (kao npr. Policija ili vlada) u jednoj državi. Oni se moraju pridržavati mnogih pravila (i postupaka u sudskim postupcima). Ta činjenica se u historiji pravne države već često diskutirala. U posebnim situacijama, kao na primjer ratu ili terorističkom napadu, trebaju važiti druga pravila. Tada se govori o vanrednoj situaciji. U demokratskim pravnim državama su i za takve situacije predviđena pravila. U Austriji su ta pravila posebno stroga i mogu se praktično primijeniti samo u slučaju rata ili prirodne katastrofe. Tada mogu predsjednik i savezna vlada privremeno promjeniti zakone, ali se ljudska i osnovna prava ne smiju kršiti.

Civilna neposlušnost

I u jednoj demokratskoj pravnoj državi se može desiti, da zakoni ili pravila nisu pravedna. Zakoni mogu određene grupe ljudi zapostaviti. Ako se u parlamentu ne nađe većina za izmjenu zakona, postoji mogućnost podnošenja tužbe. To se u Austriji već nekoliko puta dešavalo: Tako je ustavni sud već poništavao zakone, kroz koje su ljudi npr. zbog njihove seksualne opredjelnosti zapostavljeni. Ali postoji i puno slučajeva, u kojima sud nije tako postupio. Tako su npr. u SAD u 1960. godinama afro – amerikanci bili izloženi mnogim diskriminacijama. Nekada i predugo traje, dok sud donese odluku. U Austriji je to u 1980. godinama bio slučaj, kada se trebala sagraditi elektrana u “Donauauen”. U takvim slučajeima se ljudi pitaju šta, osim protestiranja mogu još učiniti i neki od njih su čak spremni, kršiti zakonske propise. Oni sa tim žele postaviti znak. Donose do izražavanja da nemaju drugu mogućnost, iako će biti kažnjeni. Kada se to ne desi samo iz vlastitog interesa (npr. neko se nakon procesa osjeća ostećen), to se zove civilna neposlušnost. Takvi postupci su simboličnog karaktera i žele probuditi narod, te političare prisiliti, da nađu rješenje. U demokratskim državama civilna neposlušnost je izuzetak i mora se tačno dokazati i objasniti.